Vijest broj 50 od 01.09.2012. godine

O nastanku pasmine njemački lovni terijer

O nastanku pasmine njemački lovni terijer napisao je Carl Erich Grünewald:

“U München sam stigao 1911. godine u potrazi za lovačkim društvom i lovnim psima. U to je vrijeme foksterijer bio modni pas više nego što je to pudla danas. Također, započet je pokret koji je naglašavao uzgoj lijepih, engleskih pasa s jedne strane, i pasa s izvanrednim lovnim osobinama s druge strane.

Foksterijer je predstavljao široki spektar varijeteta na izložbama pasa što su britanski suci odobravali. Međutim, s obzirom na to da ih je kontrolirala Engleska, matična zemlja foksterijera, uzgojni programi zauzeli su nekoliko tečajeva, ponekad se koncentrirajući na manje, a ponekad na veće pse. Lovci su preferirali uzgoj manjih jedinki, posebno zbog toga što je podzemni lov bio veoma moderan. Uzgoj je također bio usmjeren prema oštrodlakim primjercima kraće dlake kojima nije bilo potrebno šišanje, kao i prema tamnim psima, često crnim, sa svjetlije obojenim nogama.

Tamni mužjak imena Oacroyd Darkie, također veoma dobar radni pas, uvezen je u Njemačku gdje se mnogo koristio za rasplod. Sa svakim sljedećim leglom tamnija boja postajala je prevladavajuća. Kao mladi lovac-kinolog imao sam sreću upoznati se s najboljim stručnjacima za lovne pse. Moji najbolji učitelji bili su Walter Zangenberg i mladi lovočuvar F. Friess, poznat kao veliki poznavatelj španijela (Wachtelhund). Obojica su bili i eksperti u svakoj vrsti podzemnog lova. Proveli smo mnoge lijepe trenutke zajedno i bili veoma uspješni s foksterijerima. Često bi se događalo da su naši psi istjerivali pet do šest jazavaca u to vrijeme, a da ne govorim o brojnim lisicama. Radili smo s pet lisica i jazavaca, ali smo se trudili da izbjegnemo okrutnost koliko je god to bilo moguće. Imali smo izuzetne uvjete izvan Münchena gdje smo do savršenstva trenirali naše pse za lov na lisice i jazavce. Lovni instinkti naših pasa bili su izoštreni, ali su i divlje životinje unaprijedile svoje instinkte i trikove.

U Münchenu, kao i u drugim gradovima, bilo je mnogo ljubitelja foksterijera koji su bili zadivljeni isključivo njihovom ljepotom i koji su ih uzgajali u te svrhe. Za njih je prvo mjesto na izložbi bilo glavni cilj. Kao lovci, mi te ljude nismo mogli uzimati za ozbiljno i podsmjehivali smo se njihovim ambicijama. Uzgojna baza za čisto lovne pse postala je toliko uska da je za parenje bilo neophodno uzeti šampiona koji nije imao neke posebne lovne kvalitete – što je bilo uobičajeno za većinu uvezenih pasa iz Britanije. Rezultati su bili katastrofalni. Oštrina, nos i lovni instinkti su drastično opali. Na skupovima smo se pitali što da napravimo. Počeo je Prvi svjetski rat i ja sam sudjelovao u njemu od prvog do posljednjeg dana. Tijekom tog vremena imao sam ženku španijela i veoma dobrog foksterijera ravne dlake iz austrijske uzgajačnice. Foksterijer je bio veoma oštar pas koji se na planinama Balkana nekoliko puta borio s divljim pastirskim psima.

Nakon povratka u München sreo sam se ponovo sa starim prijateljima pa je naš interes za foksterijere ponovo oživio. U jednom od razgovora sa Zangenbergom saznao sam da je nakon parenja sa psom uvezenim iz Engleske gotovo crna ženka foksterijera oštenila četiri crna šteneta s crvenim oznakama na poznatim mjestima, dva mužjaka i dvije ženkice. Budući da su ovi štenci mogli ući u rodovničku knjigu foksterijera samo s primjedbom „Ne u skladu sa standardom“, vlasnik ih je ponudio po veoma niskoj cijeni. Savjetovao sam gospodinu Zangenbergu da odmah otkupi to leglo. W. Zangenberg je kupio četiri crna oštrodlaka šteneta s paležom i dao im imena Werwolf, Rauhgraf, Morla i Nigra von Zangenberg. Imali smo rodovnike za ove pse u rukama. Svaki kinolog će se s čuđenjem zapitati kako je bilo moguće da dva čista foksterijera proizvedu leglo oštrodlakih crnih štenaca s paležom? Oni koji su poznavatelji međunarodne kinologije znaju da je prije sto godina postojao uzgoj „black and tan“ oštrodlakih terijera u Engleskoj. Ova pasmina zvala se stari engleski terijer i opisana je u literaturi i slikama. Ja posjedujem grafiku čuvenog engleskog slikara životinja Morelanda staru više od sto godina. Na njoj se pored dva španijela nalazi i terijer, crn s paležom.

On izgleda identično kao današnji njlt, ne kao velški terijer, samo s crnim sedlom. I ovdje, kao i u čitavom engleskom uzgoju pasa, miješanje pasmina bilo je uobičajeno. U čoporu goniča stari engleski terijer (Old English Terrier) koristio se da donese odbjeglu lisicu pred konjanika. Da bi terijeri bili obojeni kao goniči u uzgoj su se miješali bijeli kratkodlaki terijeri, tako da je današnji foksterijer, bilo oštrodlaki, bilo ravne dlake evoluirao isto tako. Foksterijer ravne dlake je starija pasmina. Učinjen je napor da se bijela održi kao dominantna boja. Ipak, sasvim je razumljivo da se u tako šarolikoj obojenosti različitih krvnih linija dominantna crna boja nastavi pojavljivati, tako da i dan danas imamo tamne štence u mnogim leglima foksterijera. Ti tamni štenci su odmah ubijani, a uzgajači koji često nisu ni znali zašto su štenci crni nisu priznavali postojanje takvih, crnih štenaca. Ni mi u to vrijeme nismo mogli objasniti zašto su štenci koje je Zangenberg kupio bili svi crni s paležom. Zapravo, bilo nas je baš briga. Bilo nam je drago da posjedujemo foksterijere s lovačkim bojama i nadali smo se da ćemo uspješno upotrijebiti ta četiri šteneta u uspostavljanju pasmine lovnih foksterijera (Jagdfoxterrier-Stamm). S lovnog aspekta, ova četiri psa nisu bila loša, mada im je nedostajalo želje. Najprije smo pokušali s incestom, uparivši braću sa sestrama, ali rezultati nisu bili dobri. To nije bilo čudno na kraju krajeva, ni roditelji nisu bili pravi lovni psi. Ipak, slika se promijenila kada smo naša četiri „originala“ parili s našim starim utreniranim foksterijerima.

Prelijepa tamna boja je nastavila biti dominantna. Psi s mnogo bijele boje i psi s oznakama bili su selekcionirani i isključivani iz daljeg uzgoja. Tako smo dobili našeg mnogo željenog i planiranog njemačkog lovnog terijera (Deutsche Jagterriera, njlt), pasminu koja se dalje razvijala i pročišćavala strogom selekcijom. Da bi se eliminirale jasne bijele oznake koje su se s vremena na vrijeme pojavljivale na prsima i nogama našu smo liniju dva puta parili sa starim engleskim terijerima koje smo kupili od engleskih prijatelja. To smo napravili po preporuci i nadgledanju čuvenog kinologa dr. Lacknera iz Königsberga, a za uzgoj su iskorišteni samo oni stari engleski terijeri koji su se dokazali u lovu.

To je sve što se tiče tajne koja obavija njemačkog lovnog terijera koji je u međuvremenu širom svijeta postao poznat kao jedan od najboljih lovnih pasa s izuzetnom oštrinom, osjetljivim nosom, odličnom sposobnošću praćenja traga, velikom strasti za vodom, velikom čvrstinom i dobrom ponašanju na povodcu. To su sve kvalitete i karakteristike koje foksterijeri uzgajani zbog izgleda nisu imali.

Ne možemo poreći da ova pasmina potječe iz Engleske, ali smo je transformirali u terijera za lovca i njegove potrebe. Gotovo 30.000 pasa je registrirano u rodovničkoj knjizi Savezne Republike Njemačke. Teško da je moguće ispuniti potražnju za ovim psom širom svijeta. Njemački lovni terijer je mali pas koji može napraviti sve osim aportiranja, odnosno donošenja velike divljači, i nije poenter. On postiže izvanredne rezultate u podzemnom lovu i vrlo je dobar u lovu na zečeve i divlje svinje. Također veoma dobro radi kao krvosljednik i aporter, odnosno donositelj male divljači. Odličan je u uporabi za bilo kakvu vrstu lova u vodi. On je oštar pas čuvar. Intenzivan uzgojni rad od 50 godina sada se isplaćuje. Naravno, bilo je mnogo neslaganja i svađa među ekspertima foksterijera tijekom prvih godina uzgoja. Danas se svi dobro slažemo, ali u početku je Asocijacija uzgajivača foksterijera ponudila da čistokrvni crni foksterijeri uđu u rodovničku knjigu foksterijera kao posebna sekcija, ali mi smo to odlučno odbili jer bi tada svi naši napori bili uzaludni.

Danas smo sretni zbog svakog dobrog legla, a ima ih još uvijek. Svijetu lova dajemo psa bez kojeg on ne može ako želi da se lovi na istinski lovački način.

3. travnja 1927. godine smo naše pse predstavili javnosti po prvi put.

Interes je bilo veoma velik.”

Uvijek zahvalni!